Zelena Stevia

ZELENA STEVIA - NAŠA PRIČA

ZELENA STEVIA - NAŠA PRIČA

objavljeno 10.07.2017

U svibnju 2011. godine stajala sam na polju sa cijelom svojom obitelji i unezvjereno gledala na sve strane sa velikim upitnikom u očima – a što je to nama sve trebalo?!

Službenica sam u banci u kojoj sam provela cijeli radni vijek, muž komercijalist i troje djece osnovnoG i srednješkolskog uzrasta. Nitko od nas petoro s iskustvom rada na polju, ako se ne računa mojih nekoliko ljetnih praznika tijekom škole kod djeda i bake na selu.

I evo nas sada na polju, bez iskustva i znanja, a i s voljom koja blijedi iz trenutka u trenutak.....  sve je počelo samo mjesec dana ranije.

Imamo zemlju već nekoliko godina i nismo ju obrađivali misleći ju prodati i popraviti kućnu likvidnosnu sliku. Kriza je, prodaja nije išla, zemlja je stajala neobrađena... sve se činilo naopako.  Znali smo da ne želimo saditi neku, za ove krajeve klasičnu kulturu, ionako se nismo mogli sjetiti niti jedne koja bi bila dovoljno profitabilna i relativno sigurna u prodaji – tražili smo nešto novo, skroz novo..... U nekoliko novinskih članaka, taman u to vrijeme, počela se spominjati stevia. Tako se dogodio klik!

Dali smo na analizu zemlju da vidimo da li se uopće može razmišljati o  steviji, te nakon potvrdnog rezultata na Agronomskom fakultetu, Zavodu za voćarstvo upoznali osobu čije se ime uglavnom spominje kada u tražilice ukucate stevia – Hrvatska.

Prof. Bruno Novak pokazao se i više nego susretljiv u davanju informacija o steviji, čak štoviše , bez njegovog entuzijazma vrlo vjerojatno niti ja danas ovo ne bih pisala. Dobili smo osnovne informacije o uzgoju stevije, ali nas nije pripremio na ono što nam se događalo u praktičnoj primjeni tih informacija – vjerojatno, niti on nije znao za sve moguće scenarije. I sada se nalazimo tamo gdje i počinje ovaj tekst – na polju, unezvjereni, ali nema natrag.

To je razlog što pišem svima onima koji će imati volje čitati. Ne mogu dijeliti savjete, za to ipak nemam dovoljno iskustva, mogu samo reći kako je bilo nama i možda na taj način podijeliti dragocjena saznanja. Kaže se, da se na pogreškama najbolje uči – mislim da smo puno naučili jer smo nevjerojatno puno griješili. Griješili smo od pripreme zemlje, do sadnje, branja, skidanja lista, vađenja biljki – mislim da nema područja u kojem nismo pogriješili –  koliko smo iz tih pogrešaka naučili, pokazati će vrijeme. Ono što ohrabruje je činjenica da i uz sve te greške, rezultat koji je na kraju pozitivan i već te prve godine.

 

Koje smo greške u početku napravili?


Zemlju smo dubinski preorali i nakon toga izfrezali (nismo znali da postoji i međufaza – tanjuranje). Zemlja je bila na površini dovoljno usitnjena, ali već malo dublje, previše gruba i loša za sadnju
Nismo na vrijeme naručili dovoljno sadnica, zbog čega smo sadili i tokom lipnja, mada je u svibnju sadnja trebala biti gotova.
Kada je trebalo početi brati, iskreno, otišli smo na more, jer nam se činilo da biljke dobro napreduju i da im baš ništa ne fali. Berba mora započeti prije cvatnje, jer je količina steviozida tada najveća-nikako se ne smije dozvoliti razvoj cvijeta.
Lagano se bere, režući stabljiku cca 10 cm od nivoa zemlje, list se lagano skida sa stabljike, ali ako narežete više grana nego što lista možete taj dan skinuti, tada list na grani vene i skidanje više nije jednostavno. Treba rezati onoliko grana dnevno, koliko lista taj isti dan možete skinuti
Prije zime, tijekom studenog treba biljke vaditi iz zemlje, što isto nije teško, ali s vađenjem biljke treba izvaditi i nešto zemlje kako korijen tokom zime ne bi bio skroz suh. Zajedno, korijen i zemlja, su dosta teški i kabasti i treba predvidjeti dovoljno prostora za odlaganje


Možda je ipak najveći rezultat što smo u cijelom tom poslu sudjelovali svi zajedno, cijela obitelj, što smo dobar dio našeg slobodnog vremena provodili uz fizičku aktinost i više nego korisnu, što su naša djeca od faze: "Pa zar zbilja idemo raditi na polje kao seljaci?", došli do faze: "Mama, nije dobro to što radiš, to se radi ovako...." I znaju sve i mogu bolje od mene.

Naučili smo još jednu lekciju -  danas smo uspjeli uzgojiti jednu novu i nama nepoznatu kulturu, a da prije o njoj ama baš ništa nismo znali. Sutra to može biti nešto drugo, ne više stevia, možda jam ili maca ili divlji krastavac... I vrlo vjerojatno ćemo opet griješiti, no spremni smo na to, kao i na školu koja iza tih grešaka slijedi.

Autor: Rajka Miljković

Rajka Miljković je na fotografiju uz svog supruga Gorana Miljkovića (desno) i prof. Brunu Novaka (lijevo)

O nama u medijima:


 

POTRAŽITE NAS I PODRŽITE NA  FACEBOOKU!

 

OSNOVNI PODACI

Web stranicu www.zelenastevia.com pokreće OPG Miljković, a Vita verde d.o.o. je tvrtka-partner radi prodaje ekstrakta u prodavaonicama DM-a i ljekarnama Joukhadar.

OPG MILJKOVIĆ
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja izdaje u Zagrebu, 6. rujna 201 godine Rješnje za Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Miljković – Goran Miljković, MIBPG: 21469, upisuje se u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji s pravom proizvodnje, prerade i trgovine ekoloških proizvoda. U Upisniku subjekata u ekolškoj proizvodnji Obiteljsko poljoprivrednog  gospodarstvo –  Goran Miljković vodi se pod rednim brojem 1630.
 
VITA VERDE d.o.o.

Vita verde d. o. o. za proizvodnju i usluge, skraćeni naziv: Vita verde d.o.o., OIB 25732721586; Vladimira Nazora 6, 10 437 Bestovje; upisana je u registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS 080809366. Račun društva otvoren je kod Erste Steiermarkische banke d.d., Zagreb. Temeljni kapital iznosi 20 000 kuna i uplaćen je u cijelosti. Član uprave društva je Zvjezdana Primorac. Tvrtku samostalno i pojedinačno zastupa Zvjezdana Primorac, direktorica.